Prvo, moram priznati da mi je ovo bilo najljepše putovanje u životu! Predivan je to osjećaj kada čovjek uživa u putovanju! Nova prijateljstva, prirodne ljepote, povijesne znamenitosti i gostoprimstvo domaćina su dobitna kombinacija za taj užitak.
Turska je nedvojbeno magična zemlja sa bezbroj razloga za posjet. Putujući kroz Tursku vidljivi su kontrasti između: turističkog egejskog priobalja, tradicionalne unutrašnjosti i kozmopolitskog Istanbula i Ankare.
Važno je spomenuti elemente kroz koje smo ja i grupa napredovali – govorne sposobnosti, vođenje i grupa kao cjelina. Kako je grupa rasla, rastao sam i ja s njom. Ispred sviju nas bile su mnoge prepreke. Iz dana u dan smo padali i rasli. No, napredak cijele grupe je bio očigledan. Taj napredak se vidio u našim govornim sposobnostima, ali i u vođenju grupe. Nadalje, komunikacija i povezanost grupe je bila čvršća kroz događaje. Naši individualni osjećaji i oduševljenje su varirali iz trenutka u trenutak. Znamenitosti i prirodne ljepote Turske pobudili su dodatne osjećaje u nama. Gostoprimstvo Turaka i njihova domaćinska toplina su u meni ostavili neprocjenjivo iskustvo i događaj. Naši mentori i najviši autoritet su nam bili na raspolaganju cijelo vrijeme za sva naša pitanja. Pomogli su nam mnogo da postanemo istinski vodiči!
Svakako moram spomenuti nedjelju, 8-i ožujka – Dan Žena. Tog dana sam bio dio motivacijske ekipe koja je zadužena za pozitivnu atmosferu na putu. 
S obzirom na značenje dana, sa svojom ekipom sam odlučio iznenaditi naše putnice. Na jednoj od naših stanki, ubrao sam kiticu žutog cvijeća sa livade, te svakoj dami dao po jedan cvijetić popraćeno lijepom riječju. Njihovi osmjesi su me smekšali i probudili sunce u meni! Misleći da je to vrhunac uzbuđenja tog dana, ali to nije bio slučaj. U poslijepodnevnim satima, stižemo u Didim do Apolonovog hrama gdje sam osjetio posebnu energiju u zraku. Zažmirivši obuzela me neka viša sila i nekako me pokušala dići sa tla. Kasnije posjećujemo Priene gdje se očigledan sklad antičkih znamenitosti i prirode. Prateći uske puteljke brežuljkastog krajolika, istovremeno sam bio uzbuđen i smiren. Neopisiv je to osjećaj koji se manifestira kroz dušu i tijelo!
Za mene je najljepši trenutak bio u petak, 13-og ožujka. Tog dana sam ja bio vodič dana kada sam najviše postigao tehnički i svojim osjećajima. To je bio dan kada smo sa svi čvršće povezali i nakon tjedan dana djelovali kao grupa! Neprocjenjiv je to osjećaj! Nešto takvo se desilo za vrijeme mog vodstva. Taj događaj će zauvijek ostati u meni. Istovremeno, sam i ja probio svoj ego koji me toliko kočio.
Rado bih spomenuo neke poante koje sam ja izvukao iz ovog putovanja. Prvo, prezentacija je najbolja kada dolazi iz srca i glave! Drugo, kada pomislimo da je nešto nemoguće ili da nešto ne možemo postići, sami sebe moramo razuvjeriti da to nije istina, te krenuti sa svojim namjerama!
Moram priznati da sam napokon shvatio što znači cjelovito putovanje. Na put sam otišao onakav kao što ja i jesam, a vratio sam se sasvim drugačiji. Taj proces mogu opisati kroz svoj ego. Sjećam se prvih pet dana putovanja i svojeg starog ega. Gledao sam samo na sebe, bio sebičan kao neki egoist! To tjelesno i duševno stanje se promijenilo u drugom dijelu putovanja. Počeo sam pomagati drugima, otvarati se prema njima, te shvaćati što znači biti dio grupe. S tim svojstvima je raslo moje osobno uzbuđenje i oduševljenje!
Evo, na kraju se zahvaljujem cijeloj grupi koja mi je bila potpora. Pojedinačno se moram zahvaliti Zečici, Sraki, Slonu i Zecu koji sa nam bili veliki oslonac svojim iskustvom. Studijsko putovanje po Turskoj je za mene bilo nezaboravno, neopisivo i neprocjenjivo iskustvo!
Komarac
